Finalni izveštaj Komisije za istinu Srbija–Kosovo 2013-2018
Pozdrav prijatelji i posetioci naše web stranice, nadam se da ste svi dobro. Evo ga i poslednji dokument, za sada tako izgleda, vezan za KOMISIJU ZA ISTINU SRBIJA KOSOVO. To je finalni izveštaj petogodišnjeg (2013-2018) rada vezanog za moje javno predavanje u Beogradu o ratnim zločinima počinjenim na Kosovu 1998/99 od strane srpske vojske, policije i paravojnih jedinica. Okolnosti i politički stav da se pronađu žrtve rata koje još uvek nedostaju i prema isceljenju odnosa i mira u Srbiji i na Kosovu izgledaju trenutno nedodirljivi. Nedavni pokušaji da se nađe zajedničko tlo i da se razmene žrtve su samo pozorišna scena za javnost. Porodice žrtava još uvek pate i posle 20 godina od konflikta/rata dok se trud političara ka rešenju polako odmotava?
Martinsen Jozef
Finalni izveštaj
Komisije za istinu Srbija–Kosovo 2013-2018.
Lični izveštaj
Martinsen Jozefa
Uvod
Prvi put sam došao u Srbiju i Beograd sa Kosova u jesen 2013. godine i sa sobom sam imao potpunu dokumentaciju vezanu za ratne zločine počinjene prema civilima, ženama sa Kosova albanskog porekla, deci i muškarcima na Kosovu od januara 1998. sve do juna 1999. od strane Srpske vojske, policije i paramilitarnih jedinica, reference:
- videti osude od 26. februara 2009. od strane Sudske Komore III Međunarodnog Krivičnog Tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY) za zločine počinjene protiv čovečnosti na Kosovu 1999.
- videti sajt Kosovska Trilogija, kreiran od strane Martinsen Jozefa – kosovotrilogy.com koji sadrži dokumentaciju ratnih zločina – dve knjige i film koji se može besplatno preuzeti (prevod na srpskom, albanskom i engleskom)
- Dokumentarni film od strane BIRN-a / Beograd o ratnim zločinima počinjenim na Kosovu od strane Srba (trejler) https://vimeo.com/ondemand/theunidentified/162552335?autoplay=1
Razlog moje posete Beogradu
Nakon završetka moje dokumentacije 2010. otkrio sam da vlada Srbije nije iznela svom stanovništvu podatke vezane za ratne zločine počinjene na Kosovu od strane srpske policije, paravojske i vojske u toku 1998/99 i svoju vezu sa vojnim odgovorom 24. marta 1999. godine kada je NATO predvođen SAD i UK bombardovao Srbiju i Crnu Goru punih 78 dana u nameri da nateraju predsednika Miloševića i njegov režim da prestanu da ubijaju albanske civile, žene, decu i muškarce po celom Kosovu i da isteruju albansko stanovništvo van Kosova, i usput da kradu i pale njihova vlasništva – videti dokumentaciju www.kosovotrilogy.com .
Odlučio sam da odem u Beograd i predstavim svoju dokumentaciju pod nazivom Kosovska Trilogija, generalno za celo stanovništvo, a specifično za mlađe generacije. Postavio sam web stranicu www.truth-commission.com i održao sam predavanja bazirana na mom istraživanju ratnih zločina. Predavanja su održana u „Medija Centru“ u Beogradu 2015, 2016 i 2017. godine. Predavanja su snimljena i postavljena na web stranici www.truth-commission.com na Srpskom, Albanskom i Engleskom.
Na našoj web stranici smo pozvali ljude da nas kontaktiraju, pogotovo one koji su bili svedoci ili su učestvovali u ratnim zločinima na Kosovu i samim tim ispaštaju mentalno i fizički od uticaja tih ratnih zločina koje je vlast u to vreme nametnula svom stanovništvu.
Još uvek nedostaje 1658 osoba: 1097 Albanaca, 561 Srba i Roma iz konflikta 1998/99 na Kosovu, pogledati na www.balkaninsight.com članak od 10/10-18. Porodice žrtava žele da pronađu svoje voljene i da ih sahrane blizu njihovog doma, a ne negde u nekoj masovnoj grobnici na Kosovu ili u Srbiji.
Unutrašnja prepreka u Srbiji ka rešenju vezanom za isceljenje, istinu, mir i još uvek nedostajućim žrtvama.
Vodeća politička sredina koju sam iskusio 2013. pa sve do 2018. je vođena ostatkom Miloševićevog režima, a predstavljena od strane Aleksandra Vučića koji je 1998-2000. bio ministar za informacije i vodeća sila koja je ostavljala impresiju među srpskim stanovništvom da je kosovsko nenaoružano stanovništvo glavna pretnja Srbiji. On je bio ministar odbrane i zamenik premijera (2012–2014) zatim je i sam bio premijer (2014–2017) i predsednik (2017–nadalje).
Aleksandar Vučić, tokom godina, od 1998. ima verovatno veliki uticaj na politički standard da stanovništvo Srbije treba da ima izvor informacija jedino od strane vlasti. U to vreme je vlast imala skoro potpunu kontrolu nad medijima i cenzurom. Aleksandar Vučić je 2017/18 dozvolio da bivši general, predhodno osuđen za ratne zločine, uči mlade oficire na vojnoj akademiji, general koji se nije izjasnio da žali za počinjene zločine niti je priznao da je išta loše učinio protiv albanskih civila. Ovo sve pokazuje da Vučić nije naučio ništa iz istorije.
Unutrašnja prepreka na Kosovu ka rešenju vezanom za isceljenje, istinu, mir i još uvek nedostajućim žrtvama.
Postoji izreka „Za tango je potrebno dvoje“ i moje iskustvo sa Balkana, Kosova i Srbije je da oni nisu upoznati sa “tangom”. Ako Kosovo i Srbija treba da reše njihov zajednički problem oni moraju da razumeju tu izreku „Za tango je potrebno dvoje“. Leta 1999-te kada sam došao u Prištinu iz Skoplja sve je bilo u neredu, sredina kojom sam se vozio da bi došao do Prištine iz Makedonije je izgledala užasno, mnoga mesta su bila pokradena i spaljena. Priština je locirana u dolini i na okolnim brdima su sve kuće gorele mnogo narednih dana. Kosovski Albanci su pravili odmazdu nad bivšim Srpskim susedima civilima kradući i paleći njihove kuće. Bitanski KFOR koji je bio zadužen za Srbe je napustio Prištinu i prekinuo svoju aktivnost bez uspeha.
Misija Ujedinjenih Nacija na Kosovu (UNMIK) je preuzela odgovornost nad praktičnim i političkim aktivnostima od kako je Kosovo postalo UN Protektorat pod UN-om u Njujorku. Zajedno sa KFOR-om, UNMIK je trebalo da uspostavizakon i red. Bila je to jedinstvena i bez presedana situacija svih umešanih – UNMIK-ova odgovornost je bila da obuči i uspostavi “opštinske” i “državne” institucije na Kosovu obuhvatajući zdravstvo, prosvetu, zakonski sistem, sudije, policiju i mnogo drugih institucija kao što su političke partije i konstituciona tela. Tadašnji sekretar UN-a, general Kofi Anan je postavio specijalnog predstavnika na čelo UNMIK-a (SRSG) sa krajnjom izvršnom vlašću ali nažalost nije postavio ni jedno telo da nadgleda SRSG lično. Svaki od SRSG obično funcioniše nekoliko godina, do sada je bilo 9 postavljenih SRSG-a zbog toga što Kosovo nije prihvaćeno kao članica UN-a, tako da je Kosovo još uvek UN protektorat i trenutni SRSG je Zahir Tanin iz Afganistana.
15. jula 1999. Bernard Kušner iz Francuske je postavljen kao prvi SRSG na Kosovu od strane sekretara-generala Kofi Anana. SRSG Bernard Kušner je imao jedinstvenu šansu da postavi osnovu za izgradnju takozvane demokratske „države“ od nule prateći zapadno-evropsko demokratske vrednosti ali je u tome omanuo. Jedno Kušnerovo najvažnije ali i razorno izvršno naređene je u vezi sa postavljanjem javnog tendera za prvu mobilnu mrežu Kosova, ali bez toga da je pratio pravila otvorenog tendera, timebirajući ono što je najbolje za Kosovo. Licenca za mobilnu mrežu je data Monaku iz Francuske koja je imala odlučujući negativni efekat na populaciju koja je mislila da demokratija, red i zakon treba da budu vodeći principi. Avgusta 2000. izvršno naređenje sa mnogo opasnijim i dalekosežnim posledicama je bilo od strane Bernard Kušnera i postavljeno je kao zakon retroaktivno – „sve UN institucije na Kosovu, uključujući i zaposlene i njihove porodice i vojnike, ukupno 60.000 osoba, tokom godina su postavljeni iznad zakona“. Oni nisu mogli biti krivično gonjeni, optuženi, uhapšeni ili makar ispitivani od strane pravnog tela, vidi
(Dagens Nyheter (Novine u Švedskoj) 25.06.2007., Novinar Maciej Zaremba “Izveštaj iz UNMIKISTANa Zemlje Budućnosti“ delovi 1-4)
Ovo je otvorilo vrata masovnoj korupciji i izazvalo probleme stotinama ako ne i hiljadama kosovsko albanskih civila koji su bili zarobljeni sa „kriminalcima“ koji su radili za i u okviru UN-a.
Naredni SRSG koji je omanuo kao predstavnik UNMIK-a i učinio život očajan običnim građanima u godinama koje su dolazile je Søren Jessen-Petersen (2004-2006).
(Bivši SRSG i predstavnik UNMIK-a Søren Jessen-Petersen – Priština Uvid, Jun 17.04.2010. strana 13. Videti www.balkaninsight.com)
ICTY Kosovo je tokom godina od 1999. do 2005. sakupilo informacije vezane za lokalne i strane kriminalce koji su uticali na politiku i o političarima koji umešani sa kriminalcima i 2005-te je odlučeno da se napravi velika operacija hapšenja korumpiranih političara i stranih kriminalaca. Rečeno je da je 4000 fajlova osnova za planirane optužnice. Noć pre planiranih hapšenja Søren Jessen-Petersen je zaustavio celu operaciju zbog toga što je primio telefonski poziv? Ovo je otkriveno pet godina kasnije, 2010. kada je Jessen-Petersen napravio kratku posetu Kosovu (SRSG i predstavnik UNMIK-a Søren Jessen-Petersen – Priština Uvid, Jun 17.04.2010. strana 13).
SRSG Søren Jessen-Petersen nikada nije otkrio ko ga je pozvao te noći i naterao da zaustavi ovaj plan da „izbriše“ kriminalce političare i njihove saradnike. Svi fajlovi koji su sakupljeni kao dokazi da se uhapse kriminalci političari su nestali?
2008-me deklaracija nezavisnosti Kosova je prihvaćena 17. februara od strane Skupa Kosova. Na sastanku kome je prisustvovalo 109 od ukupno 120 članova, skup je jednoglasno izglasao nezavisnost Kosova od Srbije, dok je 11 predstavnika srpske manjine bojkotovalo glasanje. To je bila druga deklaracija nezavisnosti Kosova od strane političkih institucija sa albanskom većinom; prva je izglasana 7. septembra 1990. Legalnost deklaracije je bila osporavana. Srbija je tražila međunarodnu validaciju i podršku za svoj stav da je deklaracija nelegalna, i oktobra 2008. je tražila savet od Međunarodnog Suda. Sud je odlučio da deklaracija nije prekšila međunarodni zakon.
Na kraju ću da se fokusiram na temu „penzije za veterane“. Savetovao bih Vas da pažljivo pročitate članak koji sam izdvojio iz Balkan Insight i koji je vezan za lažne penzije veterana: http://www.balkaninsight.com/en/page/balkan-transitional-justice-home
koji prikazuje kako su vodeće političke figure zeznule ratne penzije i dozvolile 18.000 lažnih KLA veterana da prime penzije vezane ze službu u toku konflikta.
U poređenju, tek maja 2018. posle masovnih protesta tokom godina obezbeđena je zanemarljiva penzija ženama žrtvama rata. Osamnaest godina čekajući na pravdu nije data niti jedna penzija ili kompenzacija ženama žrtvama rata, ženama koje su pazile na porodice i pokućstvo, koje su silovane i mučene od strane srpske vojske, policije i paramilitarne vojske jer Albanski muškarci nisu mogli zaštititi svoje porodice. Muškarci su pobegli u šume i planine da se sakriju.
Šta je sledeće?
Početkom dvadesetog veka prozor za priliku se otvorio za stanovništvo u Srbiji i na Kosovu nakon deset godina dugog i bolnog svedočenja razaranju bivše Jugoslavije. Vodeći političari devedesetih su imali pedesetogodišnje iskustvo Evrope kako ne treba reagovati.
Siroti ljudi u Srbiji i na Kosovu su predvođeni nesposobnim i pohlepnim političarima sa ogromnim egom, bez saosećanja i vizije za ljude i zemlju.
Profesionalni radnici UN-a su samo uzeli svoje visoke plate i beneficije tokom jedne ili dve godine svoje službe i napredovali sa odličnim svedočanstvima na papiru sa kojima su se takmičili za veće pozicije u hijerarhiji UN-a. Niko nikada nije bio odgovoran u sistemu UN-a, koliko ja znam. Odgovorni lideri UN-a u UNMIK-u su uništili mogućnosti Kosova da bude buduća demokratska „država“, stari klanski sistem je nedirnut i žene nisu jednake individue i pored činjenice da zakon govori da bi trebalo da bude jednakosti.
Neophodnost je da se očisti ceo politički sistem koji je pod uticajem korumpiranih političara npr. KLA zapovednicima i sličnima, koji su učili svoje štićenike istom ponašanju.
Mlađe generacije u Srbiji i na Kosovu treba da preuzmu vođstvo i otkriju kako da „plešu tango“.
Jozef Martinsen
Pisac
Linkovi:
http://www.balkaninsight.com/en/page/balkan-transitional-justice-home